BLOG /

Dezinfekcija-hlorisanje vode za piće

Kako bismo pili i koristili mikrobiološki ispravnu vodu, jedan od najvažnijih faza prečišćavanja sirove vode jeste dezinfekcija vode. U vodu koja se upućuje kroz vodovodnu mrežu naselja po pravilu se dodaju dezinfekciona sredstva. Dezinfekciona sredstva imaju i odloženo delovanje kako bi se voda u mreži velikih dužina zaštitila od zagađenja. Sa jedne strane, dezinfekcija nam daje vodu oslobođenu štetnih mikroorganizama koji bi ugrozili naše zdravlje. Sa druge strane postoje i negativne strane dezinfekcije vode – a to su nusprodukti, hlor i hlorna jedinjenja koja mogu zaostati u vodi i dospeti u naš organizam. Rešenje ovog problema mogu pružiti filteri za vodu koji zadržavaju sredstva i nusprodukte dezinfekcije i šite naš organizam od dugotrajnog unosa hlorisane vode.

Dezinfekcija vode - vrste, prednosti i nedostaci

Svetska zdravstvena organizacija stavlja mikrobiološki kvalitet vode za piće na prvo mesto. Zbog važnosti ovog postupka, u nastavku ćemo pojasniti nekoliko različitih metoda. U nastavku teksta ćemo navesti koji su to najuobičajniji načini dezinfekcije vode, kao i prednosti i mane pojedinih postupaka.

Hlorisanje vode

U vodovodima u našoj zemlji je skoro isključivo zastupljena dezinfekcija hlorom. Hlor se koristi najduže i u jako velikom broju vodovoda.

Hlorisanje predstavlja najstariji, ali još uvek upotrebljiv i ekonomski gledano najprihvatljiviji proces. Hlor je veoma efikasno sredtsvo u suzbijanju bakterija i virusa. Kako se u našoj zemlji voda za piće uglavnom dobija pripremom bunarske vode, koja obično u mikrobiološkom smislu  sadrži  bakterije i viruse, hlor je u najvećem broju slučajeva efikasno sredstvo za uklanjanje ovih mikroorganizama.

Dezinfekciono delovanje na mikroorganizme potiče od delovanja hipohloraste kiseline (HOCl), koja nastaje kada se hlor (na primer  gasoviti hlor, Cl2 ili drugo jedinjenje), dozira u vodu. Hipohlorasta kiselina ima najveći mikrobicidni efekat od svih jedinjenja hlora.

Hlor je vrlo otrovan. Opasan je pri rukovanju, što iziskuje velike mere opreza i posebne obuke, testiranje opreme. Najveći nedostatak hlora jeste stvaranje veoma opasnih sporednih proizvoda dezinfekcije, o čemu će više biti reči u daljem tekstu.

hlorisanje vode

Dezinfekcija hlordioksidom

Hlordioksid je i po stepenu efikasnosti bolje dezinfekciono sredstvo od hlora. Hlordioksid je višestruko skuplji od hlora, a i mora se proizvoditi na licu mesta, što čini primenu hlordioksida ne samo skupljom nego i složenijom od primene hlora.

Dezinfekcija ozonom​

Ozon je izuzetno agresivno sredtsvo, zbog čega je veoma efikasano za dezinfekciju. Efikasno suzbija sve vrste mikroorganizama, ne menja ukus i miris vode. Mora se proizvoditi na mestu primene zbog čega zahteva i visoka ulaganja, te se i pored brojnih prednosti u odnosu na druga sredstva retko koristi u pripremi vodovodske vode.

UV zračenje​

Metoda dezinfekcije UV zračenjem je poznata od davnina. UV-zračenje je postupak koji ima niz prednosti u odnosu na druge postupke dezinfekcije.  Ima veliku efikasnost i u uništavanju cisti protozoa. Pošto je UV-zračenje metod koji ne koristi štetne hemikalije, nema zagađivanja vode, stoga ne može doći ni do zagađenja određenih proizvoda. Takođe, ne postoji mogćnost stvaranja sporednih proizvodia dezinfekcije. U industrijskim postrojenjima, nakon sistema i filtera za prečišćavanje vode, česta je primena UV lampi kao završog koraka.  U najvećem broju slučajeva, UV-lampe se postavljaju nakon filtera za vodu, a neposredno pre mesta potrošnje vode.

Prednost metode dezifkecije UV zracima je i u tome što se ne menja sastav, kvalitet, ukus i miris vode. Ovaj postupak nalazi primenu u prečišćavanju vode u prehrambenoj industriji kod proizvodnje sokova, piva i vina.

Termički metod​

Direktna primena toplote u procesu dezinfekcije je najstarija metoda koja se primenjuje u praksi. Termičke metode se ne koriste u industrijske svrhe zbog visoke potrošnje energije. Prokuvavanjem, voda se može i sterilisati. Prokuvavanje je najstariji postupak dezinfekcije. Smatra se da će većina mikroorganizama biti uništeni pod visokim temperaturama. Međutim, neki mikroorganizmi stvaraju spore ili ciste, usled čega su ćelije zaštićene ovojnicama, pri čemu mikroorganizmi mogu preživeti visoke temperature.

 Filteri za prečišćavanje vode rade na principu iznad pomenutih procesa, a tehnološka šema izrađuje se u skladu sa definisanim specifičnim zahtevima kvaliteta bunarske vode. Kako bismo pružili više informacija o pripremi bunarske vode za određenu namenu da bi se Vaša ideja realizovala, slobodno nas kontaktirajte.

Sporedni proizvodi dezinfekcije

Važnost dezinfekcije i uništenja mikroorganizama štetnih po naše živote je nemerljiva. Međutim, upotreba hemijskih reagenasa za dezinfekciju ima i svoje negativne strane po zdravlje. Zbog dokazane štetnosti određenih hemijskih postupaka, Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće propisane su dozvoljene koncentracije dezinfekcionish sredstava i sporednih proizvoda dezinfekcije.

Šta se podrazumeva pod sporednim proizvodima dezinfekcije?

Hlor u reakciji sa organskim materijama prisutnima u vodi stvara niz sporednih proizvoda, naročito trihalometane i halosirćetne kiseline.

Mnogobrojne vode iz arteških bunara su žute jer sadrže prirodne organske materije-velike molekule organskih materija. U slučaju dezinfekcije hlorom, dolazi do raskidanja velikih molekula na male molekule. Ustanovljeno je da nastaje preko 500 proizvoda dezinfekcije. Od nekoliko stotina sporednih proizvoda dezinfekcije za koje se danas zna, samo je mali broj ovih jedinjenja u grupi „regulisanih“ parametara.

Trihalometani predstavljaju najznačajnije sporedne proizvode dezinfekcije vode hlorisanjem. Količina formiranih pojedinačnih trihalometana zavisi od temperature, pH i koncentracije hloridnih i bromidnih jona. Trihalometani hloroform i bromdihlormetan mogu da prouzrokuju tumor jetre i bubrega, a bromdihlormetan i bromoform tumor debelog creva. Za neke od njih je poznato toksično delovanje, ali za mnoge još nije.

U slučaju dezinfekcije vode hlordioksidom, problem predstavljaju neki neorganski sporedni proizvodi: hloritni (ClO2─) i hloratni (ClO3─) jon, koji su potencijalno opasni po zdravlje. Naš Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće ograničava dozu hlordioksida na 0,4 mg/L; a koncentraciju hlorinog jona u obrađenoj vodi na 0,2 mg/L.

filteri za vodu

Filteri za vodu za naknadno prečišćavanje vodovodske vode

Znamo da je za očuvanje zdravlja i života od velike važnosti obezbediti ispravnu vodu, kojom svakodnevno u dugom vremenskom periodu snabdevamo naš organizam. Da bismo se zaštitili od potencijalno prisutnih sredstava i nusprodukata dezinfekcije, vodovodsku vodu možemo podvrgnuti dodatnom prečišćavanju. Filteri za vodu za kućne uslove upotrebe, a i industrijske i druge namene, koji se zasnivaju i na savremenim tehnologijama za uklanjanje širokog spektra zagađujućih supstanci uključujući i produkte hlora,  pouzdan su način u obezbeđivanju vode zadovoljavajućeg kvaliteta.

Slobodno nas kontaktirajte za sve dodatne informacije.